08/10/2020
MJESEC I NJEGOVE ZVIJEZDE
Nocas sam pogledom ispratila mjesec...Nakon dugo vremena priustila sam si taj luxuz. Pustila sam ga da mirno plovi nebom,dok moj pogled mirno počiva na njemu.
Poželjela sam mu sretan put,jer tamo gdje on ide,ja možda neću nikad stići...Cak sam mu na trenutak za vidjela,zavidjela zbog prekrasnog pogleda tamo odozgora,sve vidi,sve mu je na dlanu,obasjava svojim sjajem i dobre i lose i bogate i one najsiromasnije...
Da,i takvih ima,na žalost,još uvijek ih ima,svaki dan sve vise i vise i njihovi su pogledi noćas uprti u nebo,gledaju taj isti mjesec kao i ja,zahvaljuju Bogu za još jedan dan iza njih koji su preživjeli i nadaju se idućem da ga dočekaju...
Njihova životna prica sigurno nije ni nalik na moju,jer samim time sto su bez ičega sve govori,a ja u toplom krevetu,zahvaljujem istom tom Bogu na istom tom danu i nadam se,toplo se nadam da cu doživjet idući...Jer nikada se nezna,sutra nikome nije obećano a opet mu se svi nadamo i radimo strasne planove za sutra, za idući vikend,za budućnost,ne razmišljajući da je sve sto imamo samo ovaj trenutak ovdje i sada...
Mjesec je noćas preljep,nekako veći nego obično,uzimam brzo kameru,trćim na balkon,jer vrijedi to kamerom zabilježiti,jer,slika govori tisuću rijeci...
I opet me taj isti mjesec podsjeća na ljeto...srpanj,ljetna noć,samo neki drugi grad,neka druga država i neki drugi snovi i zelje,koji su sada tek samo prekrasna uspomena...
Tek gledajući tu istu sliku na kameri,primjetih i zvijezde pored tog istog mjeseca,kao da su se namjerno ugurale u kadar,ljubomorne na svog prijatelja mjeseca...Oni se nikad ne odvajaju,osim kad pokoja zvijezda ode i nestane,ali brzo dodje neka druga i svojim sjajem zamjeni prethodnu...Samo mjesec ostaje postojan,uvijek gore,uvijek sjajan...
Tako je to i u čovjekovom životu...Netko dodje i ostane,dok netko drugi otidje a na njegovo mjesto dodje netko drugi,neka druga zvijezda,samo drugačijeg sjaja...
Bit cu kao mjesec,postojana,sjajna,neću otići,odlučujem ostati i svojim sjajem obasjavati one u tami...,dopustit cu im da im moj sjaj pokaže put,pustit cu im da me gledaju,da mi se dive kako sam sjajna i visoko gore,skoro pa nedodirljiva,dok prvi satelit ne dotakne moje tlo,ali i tada cu sjati istim sjajem...
Budite i VI poput mjeseca,prosipajte svoj sjaj svima u mraku,neka im pokaže put,a Vama ce pomoći da sve vise i jače sjate,a zvijezde prepustite nekome drugome,one ionako padaju i nestaju,a VI nesmijete ni pasti ni nestati,jer mogli bi Vas zamjeniti nekom novom zvijezdom...