25/03/2024
Kao što sam već pisala, putovanja su neizostavni dio života mene i moje obitelji - putovanja su nam kao što se kaže "u krvi".
Jedno od mojih zanimljivijih putovanja sigurno je bilo kad smo kao obitelj posjetili mog oca koji je radio za UN i bio stacioniran u Kuwaitu.
Moj tada dvogodišnji sin, mama i ja proveli smo tamo mjesec dana s tatom. Iako je bila jesen, vrućina je bila gotovo nepodnošljiva (oko 40 stupnjeva Celzijusa), pa smo većinu vremena provodili u klimatiziranim prostorima. Moj plavokosi dječak bio je prava rijetkost u zemlji gdje se djeca svijetle kose rijetko viđaju, pa su nas jednom prilikom okružile srednjoškolke koje su se divile njegovoj kosi i željele ga dodirnuti.
Ljudi u Kuwaitu su srdačni, a u supermarketima umjesto glazbe na koju smo navikli kod nas i u 'zapadnom' svijetu, čuje se molitva. Molitva je neizostavan dio života Kuvajćana, pa je buđenje uz molitve s minareta bilo posve normalna stvar.
Kuwait me se dojmio po mnogočemu, uz različitost kulture i jezika, tu su svakako znamenitosti poput kuvajtskih tornjeva koji se izdižu 187m, 147m i 113m u zrak, a s kojih puca prekrasan pogled na Kuwait.
Posjetili smo i restorane s lokalnom hranom, libanonski, kineski i indijski koji me posebno oduševio jer smo jeli prstima, a hrana nam je poslužena na palminom listu.
Tada je u Kuwaitu bilo trgovina, restorana i kafića kojih nije bilo kod nas, poput Ikee, Hard Rock Caffea ili Burger Kinga, pa je naš boravak, naravno, uključio posjet i tim 'znamenitostima' 😊
Muškarci u Kuwaitu se tradicionalno okupljaju u kafićima gdje se ne služi alkohol, već su najčešće okupljeni uz čaj i nargile. No ono što mi je ostalo možda u najljepšem sjećanju je običaj da se Kuvajćani, navečer kada splasne vrućina, obiteljski okupljaju i provode vrijeme zajedno družeći se na otvorenom, na dekicama na travi.
Kuwait je i danas ostao jedna od zanimljivijih destinacija koje sam posjetila tijekom svojih istraživačkih putovanja po svijetu.